- - "Kad ti je
trbuh tako vel'ki, mora da ti je ona stvar jako
mala," - zadirkuju Lalu.
- - "A di ste
vid'li veliko bure, a na njemu malu slavinu?" -
pita ih Lala.
-
-
Popeo se Lala na drvo i jede banane, a derani ga
odozdo furtom nešto provociraju:
- - "Majmuni su
davno sišli s drveta, Lalo."
- - "Vidim," -
odgovori Lala.
-
-
Opismenjavali Lalu.
- - "Lalo, reci
nam neki glagol."
- - "Panta," -
odgovori Lala.
- - "Kakav
Panta?! To je imenica!"
- - "Panta je
glagol! U selu nema boljeg paora od njega," -
uporno će Lala.
- "A najbolji
paor ne može da bude imenica, može samo da bude
glagol."
- - "Dobro," -
pomirljivo će učiteljica. - "Reci onda neku
imenicu."
- - "Sosa."
- - "Tačno. A
zamenicu?"
- - "Svastika!
Nema bolje!" - odgovori Lala.
-
-
Došla kod Lale u Tomaševac neka dalja
ženina
rodbina, zasela pa nikako ne zna otići.
- - "Blago
vama, gosti, vi možete da odete kad god 'oćete,"
- već nadrndan gunđa Lala sebi u brk.
- Nakaniše se
pred mrak gosti da krenu i taman kada su
spremali da napokon kroče u dvorište, stušti se
pljusak, ni psa čovek tvrda srca napolje ne bi
oterao.
- Lala izašao
na kišu, niz lice podignuto prema oblacima sliva
mu se voda, on bespomoćno raširi ruke i zavapi:
- - "Pa, bože,
ima li te, i jesi li ti ikada imao goste?!"
-
-
Rešio Lala da se obesi.
- Sa jakim
pajvanom otiš'o u baštu, koja se spuštala na
Begej.
- Merkao Lala
lepe grane, ali su sve dobro rodile i nije bilo
lepo
- ni jednu
okititi mrtvim čovekom.
- Elem, kod
same reke, odabrao on vrbu. E, na njoj
će da
visi!
- Popeo se na
drvo i sa pajvanom oko vrata skočio.
- Konopac se
zateg'o, drvo se iskrivilo, a grana slomila.
- Tako se nas
Lala nađe u mutnoj vodi. Očajnički se koprcao
- i na jedvite
jade, živ dokopao obale.
- - "Bog te
maz'o, zamal' da se udavim!" - reče
kašljucajući,
- te ode kući
da obuče suvo ruvo...