-
-
Zrno po zrno, eto pogača;
kamen po kamen, eto palača.
- Tako veli narodna mudrost, a drukčije
ne može ni
biti. Velike stvari sastavljene su iz sitnica;
mnogi delići
sačinjavaju
celinu. Otuda, ko bi hteo iz delića
stvarati kakvu celinu, treba da poznaje te deliće.
Ko bi, na priliku, pokušao
da iznese celu sliku našega
narodnoga života
u prošlosti,
valjalo bi mu da poznaje i u nju unese mnoge i
mnoge sitnice, koje usamljene, reklo bi se, ne
vrede ništa,
ali ukupno vrede mnogo, jer udružene
predstavljaju potpunu sliku narodnoga
života. -
Ali, kamo tih očiju,
koje će sve
videti i staviti onde gde mu je mesto? Kamo tih
sitnica iz prošlosti?!
-
-
Kolo vremena jurilo je i juri, odvlačilo
je i odvlači
u tamu prošlosti
i večiti
zaborav sve što
savremene oči
ne vide, savremene ruke ne sklone i ne sačuvaju
za poznija pokoljenja. Ono je mnoge i mnoge, za
potpunost slike narodnoga
života,
dragocene sitnice daleko zanelo, i mi ih nikad
više nećemo
videti. Njihovi savremenici - bez
čijih se očiju
ne može lako
gledati u prošlost
- ili ne bejahu kadri da uoče
važnost
njihovu, ili im suviše
burni događaji,
naročito za
poslednjih pet vekova, ne dadoše
da ih sačuvaju;
tek mi ih danas nemamo. I može
se dosta pouzdano reći,
da mi danas gledamo u svoju prošlost,
kao kad bismo gledali kroz male rupice u kakvu
neosvetljenu zgradu bez prozora. Pa, je li
čudo,
što ne znamo
kakav je bio život
našega
naroda u prošlosti?
- A kao god što
mi danas naprežemo
oči, da u
tami prošlosti
nazremo kakvu sitnicu, i kao god
što mi danas
grozničavo
prelistavamo kakvo novopronađeno
staro jevanđelje,
časlovac,
oktoik ili budi koji književni
spomenik, ne bismo li našli
kakvu bilo belešku,
koja se odnosi na život
naših starih;
- tako će
isto doći
vreme, kad će
naši mlađi,
zarad svoje potrebe, prelistavati naše
knjige, te po njima tražiti
zapisane sitnice i smatrati ih kao dragocenosti;
doći
će vreme
kada naši
potomci naše
doba neće moći
gledati na svoje, već
na naše oči;
doći
će vreme,
kada će
mnogih i mnogih sitnica našega
vremena nestati, pa
će se naši
potomci moći
koristiti samo onim
što mi uočimo
i sačuvamo
od pogibije. A mi smo i dužni
i pozvani da što
više vidimo
i da sačuvamo
što više
podataka o svome vremenu.
-
Kako je "Karadžić"
uzeo na se zadatak da prikuplja i za potonje
naraštaje
čuva sve ono
iz čega bi
se mogao videti život
srpskoga naroda, - to neka mu svaki
čitalac zapiše
i pošlje na
čuvanje
onoliko sitnica iz narodnoga
života,
koliko ko može
i miluje, pa će
time ispuniti jednu od najsvetijih dužnosti
prema potomstvu. "Karadžić"
će tada
predstavljati dragoceni zbornik za poznavanje
narodnoga života,
a potomci nam neće
lutati po tami prošlosti,
niti izgledati tuđince
da ih izvedu na videlo. Toga radi i opisujem
ovde jednu staru srpsku kuću,
građenu pre
stotinu godina To je
-
-
Brvnara moga pokojnoga dede Radoja
Gavrilovića
- Pejovića,
iz Poskurica, u okr. kragujevačkom.
- Brvnara se zove s toga
što je načinjena
od brvana. Izgledala je ovako: na
zemlji je u obliku pravougaonika, oko 8 : 5
metara postavljen temelj, od običnog
lomljenog kamena, jedva nešto
malo ukopan u zemlju, a nazidan samo toliko
koliko da se izravna zemljište
koje je ka istoku nagnuto od prilike 3-5 stepeni.
Po temelju su položene
i na uglovima ukrštene
četvrtaste,
3 : 3 desimetra debele, rastove grede,
temeljnjače,
koje su u krstovima međusobno
uhvaćene i
utvrđene
zarezima. Jedna od poprečnih
temeljnjača,
poklopnica, ozgo je podublje užljebljena
na oba kraja, onde gde se s drugim dvema ukršta,
a u oba žljeba
kulacima su utvrđena
dva upravna direka, koji po jednoj
strani celom dužinom
imaju u susret okrenute
žljebove, a
po drugoj do nje tako su isto ižljebljeni
od vrha ozgo pa do nad vrata. One druge dve duže
temeljnjače,
što se sa
ovom ukrštaju,
užljebljene
su na po dva mesta, i to na jednom mestu baš
uz direk, a na drugom podalje za
širinu vrata.
U ove žljebove
utvrđeni su
direci, kao i oni na uglovima, te po dva služe
kao dovratnici (koji se moraju i
namestiti odmah čim
se temeljnjače
nameste). Unutrašnji
dovratnik ižljebljen
je po celoj dužini
jedne strane. Pošto
su utvrđeni
dovratnici, onda su po temeljnjačama
nasatice položena
tesana rastova, oko 1 : 3 desimetra debela brvna,
koja su sa obe strane, upravno na
širinu - po
debljini - zarezana, te se tim zarezima uzajamno
hvataju i drže
u krstovima, da se ne razmaknu (ćert,
ućertiti).
Na drugom kraju su uzdužna
brvna samo zastrugana, te načinjeni
kulaci, koliko su i brvna
široka, pa
su kulaci umetuti u pomenuti
žljeb unutrašnjeg
dovratnika. Ona poprečna
brvna, po jednoj kraćoj
temeljnjači,
tih zaseka nemaju, nego su na oba kraja zarezana,
te se hvataju sa uzdužnim
brvnima, a poprečna
brvna pak sa one strane, gde su na uglovima
direci, nisu ni zarezivana ni ukrštana,
već samo
kulacima umetuta u pomenute
žljebove
upravnih direka na uglovima. Tako su se ređala
brvna do iznad vrata, pa su onda po dužini
udarena dva brvna, užljebljena
kao i temeljnjače
na po dva mesta, te su tim
žljebovima
uhvatila gornje kulake dovratnika, a kulaci
brvana umetuti su u kraće
žljebove
ugaonih direka. Po tom je udareno još
po jedno brvno, kao i ova
što su, pa
je sve završeno
pojasevima, t. j. gredama
zarezanim i ukrštenim
onako kao i temeljnjače,
ali tako da jedna stojim
žljebovima
hvata gornje kulake ugaonih direka. Po ovim su
gredama popreko nameštene,
opet zarezima utvrđene,
potanje rastove grede, tavanjače,
po kojima su pljoštimice
poređane
podebele rastove daske, koje
čine oko
1.80 met. visok tavan. Na
pojasevima su su podignuti i zarezima utvrđeni
rogovi, koji su ozgo spojeni
jednom potanjom, sa dve strane celom dužinom
izljebljenom gredom - slemenjačom
(venčanicom),
a prema njoj paralelno su za rogove naokolo
prikovane tanje gredice - venčanice
(žioke)
u šest reda,
koje na sebi nose drveni pokrivač
- šindru.
To su oko 3, santimetra debele, 20-30 cm.
široke i oko
100 cm. dugačke,
rastove daske, od kojih je svaka s jedne strane
po dužini ižljebljena,
a s druge stanjena, te kad se pljoštimice
nameste po venčanicama,
onda se ona oštra
ivica umetne u žljeb
druge daske i prikuje za venčanice
kovanim gvozdenim klincima. Ovako su daske
namestane i prikivane, počev
ozdo od strehe, pa gore do
slemenjače,
ali tako da donji krajevi gornjega reda
pokrivaju gornje krajeve donjega reda, kako bi
se voda slivala s daske na dasku, ne zadržavajući
se nigde, a gornja ivica najvišega
reda umetuta je u pomenuti
žljeb
slemenjače.
Severo-istočni
krajni rog nagnut je prema slemenjači
- tavanu, od prilike, za 35-40 stepeni, a
jugo-zapadni je upravan, te otuda gornju površinu
kuće
- krov - sačinjavaju
tri površine,
od kojih su dve nepravilni
četvorougaonici
- rapezi, gotovo pod pravim uglom, - a treća
je pravilan ravnokraki trougao. Sa
četvrte
strane pod upravnim rogom tavan je zatvoren
na kalkan, t. j. potanjim brvnima,
čiji su
krajevi umetuti u žljebove
onih gredica što
grade rog nad kalkanom i malih dovratnika onih
vratanca kojima se ide na tavan, te se
čini da je
tako produženo
ono donje platno sve do roga. -
Dve grede tavanjače
užljebljene
su na po dva mesta na rastojanju oko dva metra,
te su u te žljebove
kulacima utvrđena
četiri
direka, dijagonalno nagnuta jedan prema drugom,
a pomoću
žljebova i
kulaka, jedan za drugi utvrđena
kraćim
podebljim drvenim pregačama;
gore su izvedeni iznad krova za 40 cm., a
svedeni do na 80 cm.; između
direčica su
utvrđene
drvene pregače,
oko kojih je upletena
čatma,
koja je iznutra olepljena dobro ugaženom
zemljom, pomešanom
s nešto
pleve. To je dimnjak (odžak),
a u isto vreme i najglavniji prozor. Na oba uzdužna
platna nalaze se, jedan prema drugom, dva otvora
za vrata. 1 : 1.60 metra
širine -
visine. Vrata su načinjena
na kušake
od debelih rastovih dasaka. Prva daska je gore i
dole tako srezana da su pri kraju kao njeno
produženje,
ostale dve obličice,
pa je donja obrezana, te je od nje načinjena
petica (kao polovina guščijeg
jajeta), koja je umetuta u malu jamicu,
izdubljenu pored dovratnika u temeljnjači,
te se na njoj pri otvaranju i zatvaranju vrata
vrte, a gornja je oblica obuhvaćena
zarezom jedne drvene prečage,
koja je utvrđena
za brvno i gornji prag, te drži
vrata da ne padnu. Jedna se vrata iznutra zaključavaju
drvenom ključanicom,
a na drugim je spolja samo gvozdena reza,
koja se namiče
na gvozdeni, u dovratnik ukucani, klinac, ali se
ne zaključava.
Za dovratnike su prema gornjoj i donjoj ivici
vrata utvrđeni
pragovi, a pred vratima je namešten
s polja pločast
kamen, na koji se nogom staje, kad
se u kuću
ulazi ili iz nje izlazi. Glavna vrata su
okrenuta jugo-istoku, pravo na ulicu i otvaraju
se u desno, a sporedna su okrenuta severo-zapadu,
u dvorište (avliju)
iza kuće,
i otvaraju se u levo. Na istim platnima, gde su
i vrata, razrezana su do polovine
širine po
dva brvna, te su načinjena,
jedan prema drugom, dva kvadratna otvora - dva
prozorčića,
po 2.25 - 2.50
desimetara, koji su leti uvek otvoreni, a zimi
zatvoreni hartijom - pendžerlijom.
No glavna količina svetlosti, očekuje se kroz
dimnjak i vrata. Dok su brvna slagana,
pomazivana su po dodirnim površinama goveđom
balegom i pšeničnim testom,
te je tim sprečeno jače strujanje vazduha između
brvana. Cela kuća je dijagonalno okrenuta istok-
zapad - sever-jug.
-
Kad se uđe u kuću na glavna vrata, vidi se,
upravo ispod dimnjaka, malo ukopano, kamenjem
ograđeno ognjište, malo ne na
sredini cele kuće, na kome gori svakad velika
vatra, a nad njom vise gvozdene verige
o verižnjači (podeblja oblica),
utvrđenoj za osnovicu dimnjaka. S desne strane
je brvna utvrđena drvena polica sa
tri pregrade, od kojih je donja visoka od zemlje
za jedan metar. To su dve podebele daske, gore
provučene kroz proreze na tavanicama i utvrđene
klinovima, a dole su po dužini probušene na tri
mesta, te su tu jednim
krajem utvrđeni
podeblji četvrtasti
drveni klinovi, koji su drugim
krajem utvrđeni
za brvna. Po klinovima su položene
široke
rastove daske, na koje se ostavljaju oni sudovi
što se
svakodnevno upotrebljavaju, i druge sitnice i
lakše stvari.
A da sve to ne bi spadalo s police, sa strane je
nasatice nameštena
prema svakoj pregradi - polici - oko 2 decimetra
široka daska.
Ove daske, kao i one upravne,
što drže
celu policu, rezane su i
šarane na
razne načine
i po ivicama i po širini,
te tu ima i krugova, i zvezda, i Solomunovih
slova, i zubaca, i vijuga,, i krstova i t. d. -
Dole pod policom, sasvim od nje odvojeno, na
trupcima je široko,
debelo brvno - klupa, na koju se
spuštaju teže
stvari, kao sudovi s vodom, krupice soli, bakrači,
stupa i t. d. - Nad policom je drškom
za gredu zadenut tiganj. - Pred
nama, pored sporednih vrata uza sama brvna su
naćvarom
pokrivene naćve,
uzdignute na nogarima za jedan
metar. Nogari su drveni, lepo izrađeni
i pokretni, a ozgo su na njih nameštene,
kao poveće
korito, od lipova drveta izdubljene i lepo
srezane naćve,
i u njima drveni lopar, drvena
mešaica
- kutlača
- i gvozdena struška.
- Pod naćvama
su crepulje, a iznad naćava
o klinu visi sito. - Levo od naćava,
pod samim tavanom, je na klinovima druga polica,
samo od jedne horizontalne daske, na koju se
ostavljaju sitnije stvari, kao tamjan,
sveća,
kadionica, kakva jabuka, dunja,
itd., a ispod police su u brvna utvrđeni
klinovi o kojima visi slanica,
trojanka (kotarica s tri pregrade),
torbice s raznim semenom itd. S
leve strane, uza sama brvna, s kraja u kraj je
oko 80 cm. visoka klupa za sedenje,
načinjena od
najdebljega brvna,
čija su oba kraja ukrštena
s temeljnjačama
i ispala u polje za 30-40 cm. - Za klupu je
zadenuta okrugla sofra, koja se
odatle diže
samo kad se upotrebljava. - Nad kupom su
ovde-onde udareni u brvna drveni klinovi o
kojima visi oružje
(srebrnjaci, duga puška
- latinka, arnautka, garabilj), kubure,
gusle, listovi i t.d.
a ima ih i zališnih,
te se o njih veša
i drugo što
prema potrebi. - Oko vatre i pored brvana su
poređane
male tronožne
stolice za sedenje kod ognjišta.
U brvna su prema vatri sa obe strane ukucani
klinovi, o koje se vešaju
polutke slanine, a pod tavanom su oko dimnjaka
utvrđene
motke za sušenje
pastrme. Sem toga, u kući
se nalaze i druge sitnije stvari, koje su tu
stalne ili privremene, kao n. pr. kukač
(žarač),
vatralj, tučak,
rešeto,
sekirče ili
sekira, i to sve na svom mestu.
-
Oko kuće su
poređane
druge, podlačkom
pokrivene građevine
- suvote, zgrade,
kao što su:
koševi
(dva) i ambar za
žito,
ćiler
za mrs i beli smok i one sudove
što se
upotrebljavaju samo kad ima gostiju, mlekar od
pruća
opleten kao i koš,
ali mali i uzdignut na
četiri sošice,
te se u njemu razliva mleko, dve kleti
za haljine i burad s vinom i rakijom
što nije u
podrumu ili kačari.
Sve je to ograđeno
prošćem, a
na ogradi su dve kapije, te jedna
vodi na put, a druga u votnjak. Građevine
za stoku, a tako i kačara
i podrum, bile su podalje od kuće,
te stoga nisu obuhvaćene
u avliju. -
-
Eto, takva je izgledala jedna srpska kuća,
koja se ubrajala u najbolje svoje vršnjakinje,
ali koja u isti mah spada i u poslednje po
postanku, jer naskoro po tom brvnare su
zamenjene čatmarama.
Tih kuća bez
sumnje još
ima ovde-onde, ali su, mahom danas prerušene,
obučene su u
kulturno ruho: prerađene
su, olepljene i prorezani veći
prozori, krovovi spušteni
i pokriveni ćeramidom,
a mahom se danas upotrebljavaju za ostavku ili
za mešanje i
kuvanje leti. Njih treba istraživati
i opisivati, jer se u njima razvijao onaj duh
kojim su bili zadahnuti tvorci današnje
Srbije. One nisu zaslužile
potpunu propast, - potpuni zaborav, jer su bile
vesela središta,
gde se u društvu
vežbao um
narodni; ne treba ih zaboraviti, jer su bile
prva mesta za zbor i dogovor i prva mesta za
bogomolju.
-
-
-
- Karadžić
- List za
srpski narodni život,
običaje i
predanje
- izdaje i uređuje
- Tihomir R.
Ðorđević
- Broj 2. i 3.
- U Aleksincu,
Februara i Marta 1901.
- God. II